uto - 31.01.2006
A lower class relationship - 2
Njen glavni problem je sredina, njeno drustvo i mrak i kaljuga koji vladaju u glavama klase kojoj po rodjenju pripada. Matori joj je Velsanin koji je pobegao od njene keve kad je Penny imala 14. Sad je na Novom Zelandu, ozenjen i ima decu. Dva put godisnje dobije cestitku od njega, za rodjendan i za Bozic. I to je sve. S kevom koja zivi u Essexu nema nikakav kontakt. Nije je videla od kada je rodila Josha. Sve njene drugarice su obicne kalasture, ili kako se ovde kaze "common slappers". Svaka ima jedno ili vise dece, razvedene ili nikad vencane, puse jeftine cigarete, po celi dan se valjaju ispred tv i okolo hodaju kao da su samo na trenutak istrcale ispred kuce. Ruku na srce i Penny je takva. Jedino sto ne pusi. Sad kad je hladno mozes ih videti kad idu u kupovinu. Samo istrce iz kuce, ruke prekrstene napred, lagano obucene, hladno im, zimogrozljivi stav. Pre petnaestak dana razvalio sam joj plakar u sobi jer se totalno rasklimao. Celi dan se susio rastavljen, jer sam morao da rupe, iz kojih su ispali cepovi i sarke, punim tvrdim filerom za drvo. Gledam njenu odecu naslaganu po sofi i komodi. Ima samo jednu haljinu i ta joj je tesna i dve suknje, od kojih je jedna beli minjak. Sve ostalo FF (fukara fashion). Trenerke, sinteticke majice iz Primarka i slicno. Sastavio sam plakar i odveo je na Kilburn i obukao je za £300, od glave do pete, a i ponesto u kesu. I Joshu sam kupio Umbro jaknu, dres Arsenala, dvoje patika i novu loptu. Josh, kad nije u skoli, po ceo dan u playgroundu igra fudbal. Veoma talentovan, ali prgav. Izgleda kao mali coveculjak. Nazalost potpuno lici na oca. Plav, klempav i pegav. I nije glup decak. Previse streetwise za svoje godine, ali to je ovde prednost.
Najblizi pub je verovatno najbedniji u celom Londonu. Pun penzionera i propalica u raznim fazama raspada. Sad sam uveo obaveznu posetu drugom pubu dole niz ulicu. Svakog petka i subote. Posecuju ga sljakeri, ali malo vise na drustvenoj lestvici. A imaju i solidnu muziku. Josha obicno tada cuva jedna klinka iz susednog bloka. Sad nekako pocinjemo da licimo na familiju, privremenu doduse, ali svima ovako odgovara.
Sta ce dalje da bude ne znam. Na poslu sam zadovoljan, doterao sam liniju na idealnih 97, zenska mi je mlada i zdrava. Razmisljam kako da joj potaknem samopostovanje i zelju da sama nesto promeni u svom zivotu. Pokusavam da zivim u skladu s lokalnom izrekom. Take one thing at the time.
čet - 19.01.2006
A lower class relationship - 1
Penny je najbolja picka u council estate gde delim stan s jos troje ljudi. Video sam je prvi dan kad sam se uselio i jos se bolja nije pojavila u okolini. Penny je neobrazovana, napustila je skolu u 15-oj, prilicno primitivna, neambiciozna i generalno seljakasta. London je pun seljaka, na veliku zalost nasih would be globalista. Dala je picku jednom celavom idiotu koji ju je napumpao i otisao u vojsku, a sad je u Iraku. Kuvar u British Army.
Primetio sam je ranije, uvek je imala spustene pantalone, ne prave pantalone nego neku trenerku koja otkriva pola zaista lepe guzice. "Nas" izraz za takve je, kancelasica. Sve ribe iz takvog okruzenja izgledaju isto. Kosa zategnuta i svezana u rep. Ogromne alke u usima, neukusan nakit od 9-karatnog zlata (ne povracajte, to je ovde norma za nize klase). Odevene su u trenerke, kratke majice koje otkrivaju stomak, cak i u sred zime i u trudnoci i sve su u patikama.
S njom je sve je pocelo slucajno. Vracao sam se kuci s pijace gde sam ranije radio i neko dete padne s bicikla. Alana, debela devojcica iz susedne zgrade. Podignem dete i pokusam da je utesim. Istrci jos deblja majka, Irkinja i napadne me sto sam podigao dete. Jedva sam se opravdao da nisam pedofil. Posle par dana rastavim kuhinjske elemente iz ovog stana gde zivim jer su potpuno truli i nesto sam zakivao u dvoristu, a ova Irkinja Deidre mi iznese solju kafe i zamoli me da pogledam njene kuhinjske elemente. Svaka ciganska stracara je urednija od njene kuhinje. Namestim par stvari i nekako se sprijateljimo. Znao sam da hoce da je jebem, ali sam drzao distancu. Nisam gadljiv na zensku debljinu, ali ovo je prevrsilo svaku meru. Jedan dan me zovne, bas nakon sto sam se zaposlio u TBL i upozna me s Penny. One imaju neki dil, nesto oko muckanja sa social security. I tako mic po mic, neko poznanstvo se uspostavi. Te zove Penny da joj nesto pomognem oko vrata na terasi, te pokvario joj se frizider. Bio sam nesto u kurcu jedan dan pa zovnem Penny u pub. Popijemo nekoliko pica i svrati me kuci. Tanka nes kafa. Taman kad su se potrosile sve teme, a s Penny se to potrosi odmah i kad sam se spremao da je zgrabim, razdere se njen Josh. Mali ima nocne more. Proveo je s dedom i babom po ocu jednu nedelju pa su ga sjebali pricom kako mu je cale u SAS-u i bori se s teroristima. Dete se ufuralo i kad je gledao nesto na vestima o Iraku, poceo da se dere nocu.
Uglavnom sve se malo razvlacilo, vodio sam je na koncert. Ne verujem da joj je Joss Stone omiljena pevacica, ali sad smo kao item. Pred novu godinu sam bio na Holland Parku na Kensingtonu. Primetim ispred jedne kuce na ulici, pokraj skipa punog gradjevinskog otpada, veliku cetvrtastu kadu. Unutra onako ovalna, rucke stainless steel. Izvaljena, zajedno s plocicama. Neki builder sedi i cuga pivo. Sta ces s ovim? I don't know mate. Couldn't put it in the van. Pitty, expensive stuff. Objasni mi da je to tek izvadjeno iz ove kuce. Prethodni vlasnik renovirao kucu, ugradio sve novo i stavio je na market. Novi gazda kesirao nekoliko miliona i hoce sve da promeni. Would you mind if I take it? Help yourself mate, you'll save me some money. Nazovem Baneta, natovarimo je na njegov kamion i kod mene uguramo u ostavu u dvoristu. Ostave su originalno isle uz svaki stan. Nekad se u njima drzao ugalj, ali sad se posebno placaju. Kosta me £11.99 mesecno, a uvek zatreba. Sutradan sam okresao one ostatke plocica i uvalio je kod Penny u stan. Stala je kao salivena na mesto stare kade. Odem do Texasa i kupim komad MDF ploce i par paketa plocica s lepkom, a imao sam sealer od ranije. Penny se prilicno cudila, ali su joj se one rucke svidele. Rucke su tu da se uhvatis, ako si debeo, kad izlazis iz klizave kade, ali njoj je posle prijateljica "objasnila" da je to shag tube i da rucke sluze kad te jebu u kadi. Ja nisam znao za to objasnjenje , ali je ubrzo dosla i ta situacija. Bili smo u pubu, posle svratili kod nje i ona me jednostavno upita. Would you like to shag me?
To je jedna od prednosti ovdasnjih riba. Ne komplikuju, od seksa ne prave bajke. Osim toga ne bore se s muskarcem za prevlast, bar ove sa socijalnog dna. Ne insistiraju na braku, ovde je i vanbracna zajednica zakonski regulisana. Ne zajebavaju te kad izadjes s drustvom. Kad sve sracunam, meni odgovara, a ni ona se ne zali. Necu da preseljavam kod nje. Izgubila bi socijalnu pomoc, a ja bih morao sve da placam. Ovako, ja obezbedjujem hranu, a ona energiju. Uzivio sam se u ulogu Pigmaliona. Izazov postoji. Da li je moguce od jedne ovakve Engleskinje napraviti pristojno zensko za upotrebu po kuci i okolo?
Ostaje glavni problem. Kako legalizovati moj boravak u GB?
uto - 17.01.2006
Desna i leva misljenja
Juce, dok sam cekao u redu kod brice, prelistavam Daily Express. Hvale se da su The World's Greatest Newspaper. Trebalo bi da su valjda desnicarske novine. Zastitni znak im je vitez u oklopu iza stita sa krstom svetog Djordja, zastitnikom Engleske. Mali format, sve popularniji. I tradicionalni broadsheets sad prelaze na taj tabloid format. Citam clanak o ubistvu mladog i uspesnog pravnika. Bio je pred zenidbom, 31 godina, opljackan i ubijen, nozem, ispred vlastite kuce, dok se vracao s posla u Cityju. Ubice su dva, za sad neidentifikovana, mladja muskarca, crnci. Pisac teksta se zalaze za strozije kazne, za porast kriminala krivi imigracionu politiku i levicarski uticaj u javnom zivotu. Demaskira levicarske politicare koji tvrde da je kriminal u padu. Ne treba biti analiticar da se uveris da laburisti lazu. Kriminala je sve vise i vise, a narocito je u porastu otkako je u Britaniji zabranjeno privatno posedovanje oruzja. Ovo nije moja misao, ali mi kolega tako sugerise. Valjda covek zna, domaci je. Ima smisla, kriminalci i tako nabavljaju oruzje ilegalno. Pisac nastavlja izlazuci bez pardona da levica sve svaljuje na siromastvo i nezaposlenost, a toga je navodno sve manje. I desnica zna da lupa gluposti. Ovaj previdja da socijalne razlike u velikoj meri uticu na porast kriminala. Britanija je snobovsko drustvo, ne samo u uobicajenom smislu, vec i u tome da je snobizam jedna od osobina kojima se ponose. Mrtvi ladni snime citavu seriju dokumentarnih emisija o besposlenim kcerima bogatih roditelja koje po ceo dan kupuju preskupu odecu i trose pare na gomilu drugih gluposti. To jato beslovesnih curki postaju instant celebrities. Posle se cude da takve ili pripadnike slicne bratije, crnci iz londonskog predgradja Brixton, nastoje da imitiraju, nabavljajuci odecu ili bezvezne gadgets za lovu namaknutu pljackom. Ili jednostavno, njih same opljackaju. Novinar zavrsava citirajuci americkog show popa Jesse Jacksona koji je jednom sa stidom priznao da mu je tokom jedne kasne vecernje setnje laknulo kad su se koraci koji su se iza njega culi pokazali kao koraci nekog belca.
Jedna razlika postoji. Desnicari veruju u ono sto pisu, bez obzira da li su u pravu. Nasuprot tome levicari pisu ono u sto i sami ne veruju.
Pravni sistem je tek smejurija. Jedan nasilnik, crnac, nazalost i ovom slucaju, pusten je nakon godinu dana. Njegova zrtva, belac, ostao je jos uvek u komi. Levicarsko objasnjenje je da je bolje da deset krivih izbegne kaznu, nego da i jedan nevin robija. Na zrtve se niko i ne obazire. Kazna kao osveta nije levicarska tekovina. Reklame glorifikuju opijanje zena, mlade pickice s telima modela, sarmantno uvijaju guzicama dok Bacardi pljusti na sve strane. Matore i ruzne lezbejske, sve od reda levicarske mudroserke na televizijskim panel emisijama, za cinjenicu da je Britanija prva u zenskom, posebno mladalackom alkoholizmu, automatski optuzuju represivno drustvo. Po toj logici ribe u Albaniji se ne bi treznile, da ne pominjemo Avganistan.
Na drugoj stranici novina, pet uspesnih zena, brokera ili slicnog profesionalnog profila, trazi na sudu £800.000.000 od banke u kojoj su radile jer ih je firma zaobilazila u promocijama zato sto su zene. Jedan od dokaza koji bi valjda trebao da najvise uzasne zabrinuto citalastvo je taj da su najlepsu iz tog kola muske kolege nazvale Pamelom Anderson. Pitam se koliko bi ta naplacivala da je kurva? Za jedno pusenje £100.000.000.000! Kako toj finansijskoj carobnici nije palo na pamet da se uhvati najstarijeg zanata? Za par meseci mogla bi da kupi Billa Gatesa. Imam resenje za taj problem. U bankama i brokerskim kucama zaposljavati samo zene ili eventualno evnuhe.
Danas u kancelariji, taj primerak Daily Expressa se razvlaci od stola do stola. Koleginice komentarisu izgled ubijenog pravnika. Damn pitty, such a handsome guy. Jedna od njih mi kaze, Alex ti ne treba da se bojis pljackasa, ti izgledas "all manly, tough and rugged". Okrecem joj stranicu na kojoj ribe traze lovu zbog seksizma i kazem joj da cu tuziti nasu firmu zbog njenog otvorenog seksizma. Uvredila si me i degradirala kao ljudsko bice ovom upadicom. Ja sam veoma senzitivan i nezan muskarac. Prvo me zapanjeno pogledala, a onda nastade opste kikotanje. Nisam se bas od srca smejao. Ko zna, mozda se ovako i obogatim?
sre - 11.01.2006
O recima i sitnicama
Kad razmisljam o engleskom jeziku dolazim do saznanja da me najvise nervira nepostojanje nekog pristojnog etimoloskog recnika koji mozes da kupis u svakoj knjizari. Engleze za to nije briga. Verovatno zbog toga sto je engleski neverovatna mesavina sada nepostojecih jezika. Kako radim u instituciji koja se bavi knjigama i informacijama uopste, nasao sam par knjizica kojima ponekad prekracujem vreme. Cudno je kako su razliciti jezici porodili iste pojmove. Naprimer kod nas, izrazi muz i zena ukazuju na polno odredjenje. Muz = musko, muskarac. Engleski izraz husband, dolazi od house bound (svezan za kucu), pre kucevic, nego domacin, neko ko dolazi uz kucu, deo kuce, kao krov ili dovratak. Naravno postoje i druga objasnjenja, ali sudeci po autoritetima u toj oblasti, ovo prvo je najtacnije. Zena kojom si vencan, wife je naprosto zena kao i kod nas. Ali rec zena, (woman) je zapravo zenski covek (od wifman) ili covecica kako nas prevod Biblije to definise. Naravno, moze se zakerati oko gomile drugih izraza, spouse, bride, groom, nasih suprug, supruga ili slicno, ali to mi nije namera. Uglavnom ovaj najcesci izraz husband, najtacnije objasnjava sudbinu prosecnog ozenjenog Engleza, vlasnik kuce ili stana, porobljen kreditom, dugogodisnji, a ponekad dozivotni podstanar banke. U sluzbenoj upotrebi izrazi husband i wife, vise ne funkcionisu. Formulari pitaju za partnera, brak je poslovni poduhvat. Drzavu samo zanima placanje racuna. Za totalitarno drustvo apsolutne komercijalizacije postoji samo onaj koji radi i placa.
Najnovija glupost, takozvane politicke korektnosti, inicirana od strane zvanicnika, regulise natpise na vratima sala za vencanje u opstinama. Dakle, sada je zabranjeno da na vratima pise Marriages. Zvanicno objasnjenje je da to vredja gay populaciju. Sada mora da pise Ceremonies. Zasto bi nesto sto je kod vecine normalno i uobicajeno vredjalo ikoga?
Ocekujem da ce uskoro zabraniti rec porodiliste i zameniti je recju usvojiliste.
To me podseti na jedan prilog, na blogu izvesnog Wlayca povodom Bozica. "Mislilac", koji zasluzuje priznanje u formi: "Mojblog - Airhead of the month" se pita, kako se osecaju raznorazni Albanci, Madjari i Hrvati povodom "pola dnevnika na drzavnoj televiziji posvecenog pravoslavnom Bozicu". Taj nesumnjivo drveni advokat, koji cmizdri kao pickica sto mora u vojsku, pokazuje zacudjujuce nepoznavanje cinjenice da su vecina gradjana Srbije, srbi pravoslavne vere.
Priustio sam sebi par ekstravagancija. Bio sam 20 decembra na koncertu Joss Stone. Vodio sam Penny, zgodnu, razvedenu ribu iz susedstva koja ima 22 godine i petogodisnjeg sina. Miss Joss Stone tako dobro peva da ce je verovatno zabraniti jer prosecan posetilac previse uziva. Na sceni je bila bosa. Ne znam sta sam vise voleo. Njenu spontanost ili njen glas. Karte sam platio 50 funti, a jos dvadesetak je posle otislo na pice. Picke posle nisam trazio. Takticki.
Za Bozic me povela u crkvu Sacred Heart of Jesus na Kilburnu. Kad bi posudio "pamet" nekih blogera verovatno bi zakljucio da se Engleska pretvara u hriscansku dzamahiriju jer svaka crkva ima razglas.
Na kraju razmisljanje o Margo ciji blog rado procitam. Na njenom blogu pominje kite, a kako vidimo jednu od njih stavila je u usta. Rec ukazuje na pasivno, nezainteresovano stanje posednika pomenutog organa. Kita, kicanka, resa, visuljak. Ne znam sta da mislim. Nezamislivo je da tako zanimljiva osoba u isto vreme toliko nestrpljiva pa poseze za kitama pre nego sto se transformisu u kurac. Kurac, praslovenska rec za pevca, zilavo zivince koje prvo skace ujutro. Ili nesto nije u redu s uvazenim blogerima ili im Margo samo tako tepa.